Treća linija koja je ubrzano građena nakon puštanja prve linije tramvaja je puštena u rad nekoliko meseci kasnije i išla je od Terazija, preko današnjeg Bulevara kralja Aleksandra, Ruzveltovom do Novog groblja. Linija je bila dugačka 2.400 metara.
Ova linija je bila u narodu prozvana i kao „Pogrebna linija“.
Beograd je kroz svoju dugu istoriju imao tramvajske linije koje su povezivale gotovo sve važne delove grada, ali jedna je ostala upamćena po neobičnoj vezi sa jednim od najstarijih gradskih grobalja. Zbog svoje trase i krajnjeg odredišta, tramvajska linija koja je saobraćala prema Novom groblju dobila je nadimak „pogrebna linija“.
Naravno, nije reč o posebnom tramvaju namenjenom isključivo pokojnicima, niti je Beograd imao neku vrstu gradskog „pogrebnog prevoza“ na šinama. Bila je to redovna tramvajska linija koja je povezivala grad sa Novim grobljem, ali je njena krajnja destinacija bila dovoljno neobična da je među Beograđanima ostala zapamćena upravo pod tim pomalo morbidnim nadimkom.
Novo groblje otvoreno je 1886. godine, u vreme kada se Beograd ubrzano širio izvan tadašnjih granica grada. Staro Tašmajdansko groblje više nije moglo da odgovori potrebama sve većeg broja stanovnika, pa je nova lokacija između tadašnjih gradskih područja izabrana za centralno beogradsko groblje. Novo groblje će tokom narednih decenija prerasti u mnogo više od mesta za sahranjivanje – postaće svojevrsna istorija Beograda na otvorenom, sa grobovima političara, umetnika, naučnika, vojskovođa, industrijalaca i drugih ljudi koji su obeležili život grada i Srbije.
Samo nekoliko godina nakon otvaranja Novog groblja, Beograd je dobio tramvaj. Prvi tramvaj krenuo je gradskim ulicama 1892. godine, na konjskoj vuči, dok je električni tramvaj uveden već 1894. godine. Razvoj tramvajske mreže omogućio je da se i udaljeniji delovi grada povežu sa njegovim središtem, a među važnim pravcima našao se i onaj prema Novom groblju.
Za tadašnje Beograđane tramvaj je predstavljao mnogo više od običnog prevoznog sredstva. Grad je krajem 19. i početkom 20. veka doživljavao velike promene, a tramvaj je postao jedan od simbola modernizacije. Put do Novog groblja više nije zavisio samo od pešačenja, fijakera ili drugih oblika prevoza. Do groblja se moglo stići javnim prevozom, što je bilo posebno značajno tokom velikih sahrana i pomena.
Upravo zbog toga je tramvajska veza sa Novim grobljem ostala deo urbanog sećanja Beograda. Linije su se tokom vremena menjale, menjale su se njihove oznake, trase i krajnje stanice, pa se i broj koji se vezivao za Novo groblje menjao kroz različite periode razvoja tramvajskog saobraćaja. Jedna od poznatijih bila je linija broj 3, koja je dugo povezivala različite delove grada sa Novim grobljem.
Autor: Aleksandar od Beograda
